Likovi zavičaja: Ibrahim Tabučić zv. “Palikuća”

Iako su Živinice nastale uz pilanu početkom prošlog vijeka o nastanku i širenju  te o ljudima koji su dali veliki doprinos u njihovom  razvoju još uvijek se malo zna ne samo zbog nedostatka pisanih i materijalnih dokaza već više zbog opšte nezainteresovanosti. Zbog toga je redakcija “Živiničke hronike”  odlučila da nešto napiše o znamenitim ljudima Živinica od najstarije prošlosti do danas. Tragom takve ideje izbor je pao na osnivača grada i prvog stanovnika koji je ostao u živom sjećanju svojih mnogobrojnih potomaka.Priča je zasnovana na kazivanju njegovog potomka Tabučić Envera ali je provjerena i dopunjena od strane naše redakcije.Za tu svrhu je korišteni izvori kao što su  knjiga  „Elaborat  o zaštiti prirodnog i kulturno-istorijskog nasleđa na opštini Živinice «   Zavoda  za zaštitu i korištenje kulturnog i istorijskog   nasleđa u Tuzli.  „Živinice- kroz istoriju,revoluciju i socijalističku izgradnju“,Odbor za hroniku opštine Živinice  ,Grafopak –Gračanica,1988 godine te gruntovne knjige i matične knjige rođenih, vjenčanih i umrlih.

Dragocjene podatke smo preuzeli sa genealoškog profila Nurije Bešić rođ. Tabučić koja je bila kćerka od Ibrahima Tabučića rođ.1889.godine a umrla 1945.godine u Živinicama  .Iz njenog porodičnog stabla vidi se da je otac Ibrahima Tabučića rođen 1816.godine u Olovu i da je umro 1889. godine u Živinicama a da je Ibrahim Tabučić rođ.1839.godine i umro 1939.godine u Živinicama.Svjesni smo da ovo nije cjelovita niti završena priča ali se nadamo da će i ostali nasljednici u svojim albumima pronaći dragocjene fotografije i ostale podatke koji će pomoći da se priča kompletira

Likovi zavičaja

IBRAHIM TABUČIĆ  zv. “Palikuća”

Za vrijeme Austrougarske uprave u BiH  Ibrahim Tabučić je sa svojim bratom Ismetom  iz Vareša doselio u Sarajevo. Odatle ga zajedno sa bratom šalju u Peštu na školovanje za oficire AU vojske -veterinarskog usmjerenja.

Njegov brat odatle odlazi u Beč gdje ženi austrijanku i tu ostaje da živi. Pošto je imao čin pukovnika prozvali su ga lordom.Ne zna se više ništa o njemu ali se zna da se u arhivama Beča i danas čuva  njegov dosije sa  biografijom. Ibrahim se po završetku školovanja u Pešti vraća nazad u Sarajevo odakle ga odmah šalju u Tuzlu na novu službu.Tu vrši popis, pregled  i registraciju konja za potrebe austrougarske vojske. Ubrzo vojska gradi put preko Krojčice i na taj način povezuje Živinice sa Tuzlom. Zbog toga on dobija premještaj u Živinice. Nešto sjevernije od ulazne kapije pilane uz sadašnju 1.ulicu gradi se veterinraska stanica sa konjušnicom u vidu duge i prizemne zgrade. Iza te zgrade se gradi kuća za Ibrahima. Nakon izvjesnog vremena službeno odlazi u Osijek i tu upoznaje Pavlovića i Zvonkovića. Zvonković se tek vratio iz Amerike i želio je da ušteđeni novac uloži u biznis. Ibrahim ga nagovara da u Živinicama sagradi kuću a u prizemlju da otvori trgovinu mješovite robe. To Zvonković i čini, kupuje od Ibrahima njegovu kuću  a češki majstori za njega grade i novu dvospratnu kuću od opeke odmah do Ibrahimove kuće i koja je i danas očuvana u svom izvornom obliku. Preko puta njegove  kuće i Pavlović gradi svoju vilu a u prizemlju otvara poljoprivrednu apoteku. Te tri kuće su praktično i početak starog trga i grada Živinica.

Ibrahim je bio veoma vješt poslovan čovjek pa je znao zdrave konje proglasiti bolesnim i nepodesnim za mobilizaciju u AU vojsku za šta je od vlasnika dobijao novac i razne druge poklone a prije svega veliku zahvalnost i poštovanje.Ostalo je u usmenom predanju da je tako sačuvao konje od Mišić Tome.

Kada je sagrađen put do Stupara otišao je njime u namjeri da posjeti novootvorenu pilanu.U Stuparima su ga uputili prema zapadu u smjeru Mačkovca gdje je jedva pronašao pilanu.Tu je našao i vlasnika Lisku i prenio mu svoje zapažanje da je pilana na zabačenoj lokaciji i da bi  joj bila  bolja lokacija u Živinicama. Liska se složio sa njim ali mu je rekao da je sada kasno jer je već sagradio pilanu i to je završena stvar. Tada ga je Ibrahim nagovorio da on osigura pilanu kod Croacija osiguranja a da će je on zapaliti pa će Liska moći od oštete da sagradi novu pilanu. Tako je i bilo a Ibrahim od tada dobije nadimak “palikuća”. Liska nakon toga u centru Živinica sagradi parnu pilanu sa četiri gatera gdje i sada postoji.Trupci su dopremani Gosteljom (iz Stupara) i Oskovom (iz Mačkovca) a na Oskovi (pored pilane) je sagrađena brana gdje su se trupci zaustavljali. Za tu priliku su u korito rijeke pobodeni drveni šipovi .Trupci su izvlačeni na poljanu (sadašnji prostor deponije oblovine i rezane građe) gdje su se sušili i rezali a rezana građa skladištila, sušila i pripremala za transport .U početku se transport odvijao zaprežnim kolima do željezničke stanice u Bukinju a uskoro se za te potrebe izgradila uskotračna pruga Bukinje-Živinice (pilana).

Austrougraska vojska gradi makadamski put kroz Živinice i produžava ga do Đurđevika i to je sadašnja trasa magistralnog puta M18. U Živinicama se grade još dvije kuće (potleušice). Jedna je na lokalitetu sadašnje Križaljke a druga od nekog Roma na lokalitetu sadašnje raskrsnice Kulića.

Ibrahim je u Tuzli imao kuću (u sadašnjoj Džafer mahali) i prvu ženu (rođ.Junuzović) . Sa njom je imao sinove Muhameda,Enesa i Kemu i kćer Munibu.

U Živinicama je takođe imao kuću i drugu ženu iz Brateljevića kod Kladnja sa kojom je imao sinove Refika, Ibrahima (zv.Ibro) i Hamdiju te kćerke Almasu (odselila u Sarajevo) ,Fahiru (muž joj bio direktor u Olovu) i još jednu kćerku koja se udala za Ušćuplića u Kalesiju.

Ibrahim je često išao  za Sarajevo i uvijek u pratnji dva naoružana vojnika.Svaki put je svraćao kod prijatelja Hrustemovića u Ravne (Crna Rijeka) jer se zagledao u njegovu kćerku Fatu. Isprosio je Fatu mada je njen otac znao da Ibrahim ima još dvije vjenčane žene. Pokazalo se da je život za Fatu u zajedničkoj kući u Živinicama nepodnošljiv pa joj je otac sagradio kuću na lokalitetu današnje autobuske stanice. Rodila je sina Hasana i kćerke Zadu i Munibu. Hasan je oženio Šabićku sa Poljane .Ona je bila bratišna muftije Šabića koji je završio visoke vjerske škole na Al Azharu u Kairu i radio u Behrambegovoj medresi. Sa njom je dobio kćer Hanifu (udala se za Rizu Mehmedovića u Tuzlu) ,Hazima (oženio se  iz Kladnja), Envera i kćer Enveru .Enver i Envera su bili blizanci i pošto nisu dobro napredovali po starom običaju dadnu im nova imena Muhamed i Munevera. Nijaz je učio zanat a poginuo je u saobraćajnoj nasreći kod Petrolove pumpe u Živinicama. Muniba se udala u Solinu  za Mešu iz Tuzle a Nijazeta za Gorana u Sarajevo. Jakup je oženio Ljilju Grgić i sa njom živi u Jezeru II.

Zada se udala u Ravne a Muniba je umrla za vrijem II svj.rata od tifusa.

Ibrahim se oženio i četvrti put iz Bijeljine i sa njom je dobio sinove Avdu, Smajla i kćerke Minu i Seniju.

Mina se udala za Ramiza Satleta (imao je radnju za pravljenje  hamova za konje)  a Senija za električara Numanovića. Avdo je jedno vrijeme radio na separaciji u Živinicama. Tu separaciju (na lokalitetu sadašnjeg skladišta ZH Zola  je sagradio Ibrahim za svojeg sina Mehmeda. Separaciju su 1946. godine zapalili partizani. Mehmedov sin je Faik a Faikovi sinovi su Mirza i Mirsad.

Avdo nakon završenog tokarskog zanata odlazi na rad u Banoviće.

Smajl je u Tuzli završio pedagošku akademiju i zaposlio se u osnovnoj školi u Dubravama i kasnije se oženio iz Bijeljine. Njegov sin je Eldar (nekadašnji direktor pozorišta u Tuzli).

/Po kazivanju  Tabučić /Hasan/ Envera zv. Muhamed  (dana 15.09.2015)/

Tabučić(Hasan)  Enver zv. Muhamed živi u Rudarskoj ulici. Rođen je 01.02.1938.godine u Živinicama gdje je i završio stolarski zanat. Za VKV majstora položio je ispite u Novom Sadu. U Konjuhu je prvo radio na izradi uzoraka a kasnije upisuje tehničku školu u Novom Sadu i nakon završetka postaje unutrašnji kontrolor u ŠIP “Konjuh”.Oženjen je bio Nusretom iz Tuzle (rođ.Šehić) i sa njom dobio djecu Nedinu i Nedima koji živi u Njemačkoj. Nedim je završio medicinu (doktor anestezilolog) pa je prvo radio u kliničkom centru u Ljubljani odakle je i odselio za Njemačku. Sve podatke o djedu Ibrahimu čuo je od  Brahe i Almase.