Ekrem Redzic

U našim knjižarama se 2022. godine pojavio roman „Šta su meni ptice „ autora Fajke Kadrića koji je napisan po kazivanju glavnog junaka Ekrema Redžića iz Vlasenice. Za ovu knjigu je  Rusmir Mahmutćehajić rekao da je u suštini temeljna ljudska priča koja se ne tiče samo bosanskog čovjeka već i čovjeka općenito, i snažno je bosanska , a ipak toliko ljudska, dok Subhija Karahmetović kaže da je u ovoj knjizi od podrinjske golgote stvoreno snažno umjetničko djelo univerzalnih značenja  koje jasno odvaja čovjeka od nečovjeka .

U romanu se govori o grupi ratnih kurira koji su bili jedina fizička veza između tuzlanskog kraja i opkoljenog Podrinja. U skoro nadrealnim uslovima oni se kreću nepristupačnim predjelima i kroz neprijateljske linije kako bi u područje Srebrenice i Žepe donijeli lijekove i druge neophodne stvari. Na tom putu svjedoče mnogobrojnim bitkama, zasjedama , masakrima, ranjavanjima i pogibijama svojih drugova . Ovo je istiniti roman u kojem je glavni junak i  živi svjedok  Ekrem Redžić

U drugoj knjizi pod nazivom „ Jastrebovi na putu smrti“  autora Ekrema Redžića radnja priče je proširena, a svoja kazivanja iznose i ostali ratni kuriri kao što su Besim Topalović, Enis Čeliković -Jaco i Ahmo Juraldžić. Priča se ne završava sa završetkom rata već prati  aktere romana u poslijeratnim godinama dok liječe ratne rane i traže članove svojih familija po kolektivnim centrima u BiH i u bijelom svijetu. Spajanje porodica će trajati sve do 2024.godine kada se i završava roman.

Glavni junak u obje knjige pominje Živinice i kratkotrajne boravke u ovom gradu za vrijeme i poslije rata . On je i dalje vezan za ovaj grad i može se često vidjeti na našim ulicama.

Živi u Ženevi i još uvijek liječi ratne rane i posljedice ranjavanja, ali i psihičke traume. Posjećuje svoje ratne drugove i prave izlete krećući se nekadašnjim ratnim stazama. Svi kojima su pomogli sa radošću ih dočekuju. Sela Vlasenice, Srebrenice i Žepe koja su nekada bujala životom danas su pusta. Ali u svakom od njih je ostala neka porodica da čuva uspomene i spomen obilježja. Na svakom obilježju su dugi spiskovi imena uklesani u bijeli mermer. Evociraju uspomene i prisjećaju se gdje je tko od njih izgubio život. Ovi spomenici su njihovi vremeplovi u prošlost. Boli ih duša i oči su suzne,  ali kada krenu dalje puni su snage da i dalje istraju na širenju istine ,ne radi osvete već radi pravde.

Ekrem se nakon nekoliko dana vraća u svoju Švicarsku koja ga sa visokim planinama podsjeća na planine kojima se za vrijeme rata kretao od Kladnja preko Vlasenice i Žepe do  Sreberenice, ali već poslije nekoliko mjeseci u njemu će se javiti  nemir. Sve u toj lijepoj ali stranoj zemlji ga podsjeća na dom i domovinu . Kada nemir i žudnja postanu neizdrživi ,eto ga opet u našem gradu.